Dražen Kralj sa svojim “Wandererom” i 1. nagradom”dječja specijalka” sa izložbe

Ljudi nasljeđuju svašta. Kuće, livade, bespravno izgrađene vikendice na moru,… u stvari sve zbog čega se braća mogu posvaditi, obitelji zamrziti, nestaju prijateljstva i lijepi obiteljski običaji i okupljanja, koji su se i do sada doduše svodili na svadbe i sprovode i obećanja… ma budemo se sigurno čuli, vidjeli i proveselili. Cvrc. A ja? Gdje sam ja u toj priči?

Krenuo sam s nasljedstvom, pa dakle: ja sam naslijedio bicikl! Pff, rekli bi vi. Dva stara kotača, stari sic i zvonec… ali meni je to ipak nešto drugačije. Taj bicikl ima svoju dušu i svoju povijest, ispričanu i ponovljenu mnogo puta u staroj dedovoj kući u tvrđavskoj ulici uz mali peharec tuduma, dedov cigaršpic i cigarete naravno trgane na polovice i brižno stavljane jedna za drugom meni pod nos.

Bicikl, ili kako ga je deda zvao „kotač“ je briljantni uradak njemačke industrijske mašinerije između 2 rata. Ona 2 rata. Kupljen je 1936. godine kao polovni. Da ne bi bilo dileme, riječ je o biciklu marke „Wanderer Werke“ matičnog broja 1513314. Naravno da je kupovina tog bicikla tada bila velika investicija za jednog ivaničkog šustera kao što je bio moj djed. Te godine je rođen i moj tata, što je baka ovjekovječila riječima ispisanim „tintablajkom“ na unutarnjoj strani svoga ormara a koje i danas krase , taj ormar u Tvrđavskoj broj 3.

Dolaskom rata i na naše prostore, sudbina je htjela da Wanderer krene u jedno od svojih podužih izbivanja od kuće. Djeda su mobilizirali u domobrane u jedinicu koja je bila smještena negdje u Dugom Selu. Jednog dana on je zaključio da ima i doma posla i jednostavno je otišao doma. Jednostavno zar ne? Cipele su se i dalje naravno nosile i derale pa je trebalo delati i popravljati. Jedne su noći partizani, kada su došli po cipele, (koje je djed radio za njih?) odvezli i bicikl.

Od tada puno je deda čuo priča o svom biciklu…i da se na njemu vozi okolo „Vesela“ (oni koji su dio povijesti toga vremena znaju tko je to bio).

Rat je završio, preživjeli su se vraćali doma s ratišta ali našeg „kotača“ nije bilo. Niti ga tko vraća niti tko o njemu govori pa ga je familija Kralj morala prežaliti i pomiriti se da je nestao u ratnom vihoru.

Ali… jednog dana deda i tata su išli pješice u Čazmu gdje je bio kotar po nekakve papire, i tamo ga je tata odmah spazio: „tata ono je naš kotač“. Prašni i blatni stajao je tamo naš Wanderwerke oslonjen na jedan zid. Što reći nego da su se deda i tata dovezli natrag u Ivanić na svom kotaču. Koliko je puta tata znao pričati kako je štanga na kojoj je sjedio bila mekana. Lesi se vratio kući. Od onda nije stao do današnjih dana. Koliko je puta bio u vinogradu, koliko je na njegovom governalu stiglo demižona iz Gorica….A da, bio je i jogunast. Znao je k’o gizdava kobila izbaciti iz sedla svog kočijaša. Sreća da su kloštranske grabe mekane, travnate, ponekad su bile i blatne… ali par dana skrivenih u sobi iza debelih zavjesa su sve izlječile.

Dolaskom modernijih vremena u modu su došle i biciklijade. Pa ne mogu one bez Wanderera. Vozio je on svoga gazdu čak do Vezišća na susrete Milke Trnine, savladavajući sve brege do tamo. Ali natrag jednostavno nije išlo, pa su i Wanderer i vozač dobili poštedu u povratku vozeći se na kamionu.

I što sada ja kao treća generacija vlasnika „tog starca“ želim napraviti. Mislim da je „moj Wanderer“ zaslužio primjeren odmor. Htio bi da mu mogu omogućiti miran kutak nekog budućeg „našeg Ivanečkog muzeja“ gdje bi njegova vjerna i vrijedna biciklistička duša našla svoj mir. A ja bi povremeno došao k njemu i porazgovrao o sretnim danima koji su počeli vožnjom ispod štange po parku.

Sad kad ovo pišem, pada mi na pamet jedna ideja. Idem malo pripumpati gume i idemo napraviti jedan krug. Moj Wanderwerke i ja.

Zabilježio rujna 2011. Dražen Kralj

Kao prolog dodao M. Manestar:

Dražen je na izložbi starih bicikla, prigodom tjedna pokretljivosti za „Wanderera“ dobio prvu nagradu u obliku dječje „specijalke“. Istu je poklonio djetetu, koje si to ne bi inače moglo priuštiti. Možda bude sutra i uspješan natjecatelj!? Sretno!
Bravo Dražene!

Važna obavijest:

U nedjelju 30.10.2011. god. od 11 do 12 sati slušajte na radio Ivanić Gradu (99,4 MHz) razgovor o problemima laringektomiranih (sudjeluju: prof. Tamara Živković-Ivanović, prim.dr.med. Miloš Manestar i Dražen Kralj)